[L’Éko la ravine] Mi yèm mon péï

CHRONIQUE

Kan out lonbri la été entérré isi la Rénion, ou shap pa ! Tourné viré, alé bat’ karé, ramas larzan ou bien pran lo kou… In moman doné fo arèt kour partou, arèt fane out lénergie. Lèr larivé pou prankont, pou lèv ansanm. Sak i vé pi artourn dan zot péï tanmié pou zot, tanpi pou nou.

Rod pa kisa la fé, kisa la di, tout domoune ladilafé ! é kisa la di nou lé parfé ? 

Nou na tout défo la jénès : 

Nout pèp kom nout lang lé jèn, nou voit pa le danger, nou souci pa lavnir. Y veu dire ke nou nana ankor pou aprann parnouminm, pou grandi. Momon papa ek la mère patrie lé toujours la pou vèy su nou. 

Nana inndé siècle, kan nout zancèt té lib, zot té travay dur, lo soir té manz in morso manioc, patate, in soso maïs. Lo ventre plein, sétaki y fume in kalumé ou boir in rak pou dékraz lo kor, fé laproptaz dan la kuizine, nétoy zoutil, prépar paillasse pou dormi, fé inn ti gaté an misouk. Marmay té joué lokashièt.

Lavé osi mové tan, maladie, la mort té prévien pa, kan té lèr pou alé, té i sava. Soley té zot bondié, shakinn té done la main pou fé tourne la rou. Malérèzman lété tro gayar ! lorgey ek la vanité sépa ousa la sorti, la arivé la tinn tout !

Bann lespri malin (lo ki té grat) la kapar tout le peu ! poudvré zot lavé zidé dèryèr la tèt. Lo Nord i domine lo Sud. Din coup on diré soley té lèv pi parey pou tout moun. Nout zancèt afrikin ek linn, la rann bana service, zot la travay gratuit sinon té gagne coup d’chabouk, zot lété déporté, massacré, humilié. Apré la partaz zot tèr kom la koup in gato.

4 siècles apré, soidizan lesklavaz lé aboli, bann kokin (volèr) i kontinué zot trafik malsain. Mé lo gato lété tro gro, zot lé an trinn touf dedan. Partou lo pèp i lèv, i réklam son part.

Réyoné i doi réklam son part osi. Bonpé i domann kisa nou lé, ousa nou sort, ousa nou sava? Mi répète, nou lé jèn, nou la besoin kozé innalot, ranfors lo lianaz olié sépar anou. Nou pèp lé raporté, rapiécé mé ek lo tan nora insel drapo. Nout sang lé mélanzé an batarsité, sépousa nou lé trankil, parske nou konpran la doulèr bann afro descendant et nou bouskil pa bann gro zozo. Nou pran sak Bondié i done.

Isi, shakinn i fé kom li la anvi, si tanzantan nou lé inpé jaloux nout voisin, la pa pousa nou va rod domine ali. Nou yèm moukaté mé nou lé pa agrésif ni racis, nou lé poli : Dann oui na poin batay !

Kan nou lété marmay nou té viv dan la kouyonis, lété kom in pastan, nou té kritik innalot, lo for té abuz su lo fèb. Koud klak, koud poin té vol mé nou té antan anou. Ant malbar kaf zarab yab shinoi… Shakinn té tay kostim son kamarad.

Zordi nout rogar lé diféran, nou lé sinpleman é dabor réyoné. Nana ankor in distans ant nou, in sertin pudeur ou in mank de konfians ki fé ke nou viv à koté é pa vréman ansanm. Vu de l’extérieur nou lé in pèp attachant, pluriel, accueillant… lé très flatteur mé kosa i raport anou?

I anserv a rien de vant anou. Lo vré rekonésans i pas par l’égalité, la jïstis, le partaz de la rishès, sa oui !

Bann zancèt esklavizé kisoi afrikin, malgas, zot la contribué pou fé lèv la Frans ek la Rénion. Si inndé zordi nana in bout térin, in kaz é na asé pou viv, sa lé dos ! mé sak na poin, zot i mérit osi, en mémwar de zot zancèt zot doit réklam in bout la tèr !

Sé dann sens la ke mi voit lavnir nout péï, sé lo droit desu nout zil. Tout bann loi kolonial i pas pu. Nou doit èt kapab dévlop anou. Nou la pa besoin kolon kisoi fransé ou kréol. 

Mon Péï lé pa in « carte postale » mé nou lé béni. Nou na kaskad, la montagne, la mer, do lo. La tèr lé rish. Bondié le 7è jour, kan li la désid repoz inpé, li té fine fé son kréation, li la di : aterlà la Rénion, nora tout la ras, ansorte azot ! sé pousa nou détrui pa la natur, sa la pa in marshandiz ni in térin de jeu ! lespri kolon i veu kapar tout mé nou doit « sov sak i rès » kom di Joël Vigne. 

Eske zot i koné nout passé, i konpran nout doulèr ? Non, lès anou dan nout mizèr, nout galèr, nout batarsité, nout limanité. Nou lé pa plis, nou lé pa moins ! 

Dann sansinkantan, kosa nou sera ? Atann pa pou rasanblé Dalon(e), prankont nout destin, nout gayarsité. Nout diférans i fé nout fors, nout pèp lé jèn é lavnir lé dan nout main.

Oui, mi yèm mon péï.

Georges Ah-Tiane pour l’Eko la Ravine

A propos de l'auteur

Georges Ah Tiane | Reporter citoyen

Georges Ah-Tiane est impliqué dans la vie associative depuis 1990. En France où il a vécu de nombreuses années, il s’est investi dans la promotion de la culture réunionnaise au travers de nombreux biais : en créant des associations, en enseignant le créole, en mettant en avant le patrimoine culinaire péi ou encore la musique. Il a créé des ponts entre La Réunion et la diaspora installée en France. Il a participé à une radio associative pendant douze ans avant de créer des fanzines ou petits journaux, « carry créole », « la lettre d’art’s ». De retour à La Réunion, il s’est impliqué dans la langue créole et « la conscientisation », avec l’objectif d’analyser la société réunionnaise, comprendre son fonctionnement. Dans le but de « voir quels sont les freins et comment les contourner pour aller de l’avant ». Cette chronique hebdomadaire fait suite à la gazette “kreo-lutionnaire” imprimée, l’Eko la Ravine, qu’il a tenue entre 2019 et 2020.